Kuća puna priča – Villa Ružić  na Pećinama

   Učenici  1. a  razreda u pratnji  razrednice Lidije Hreljac , prof.  i  Jagode Zubović, prof. posjetili su 25. O2. 2014.  Villu Ružić na Pećinama. Uz stručno vodstvo Theodora de Canziania Jakšića, skrbitelja zbirke ,  uživali smo u  lijepom,  ugodnom ambijentu te vrlo impresivnom predavanju i  našeg vodiča.

Knjižnica i zbirka  Mažuranić -  Ružić spomenik je kulture Republike Hrvatske od 1946. godine. Za javnost je otvorena od 2000. godine uz vodstvo  i  po najavi.  Zbirka i knjižnica , kao i park Ville Ružić mjesta su različitih kulturnih događanja;  prezentacija knjiga, likovnih i povijesnih izložbi, predavanja.

Uz knjižnicu koja broji 8000 knjiga u 10 000 svezaka, zbirka sadrži kolekciju fotografija, dokumenata, stilskog namještaja, umjetničke slike, biste  te osobne predmete za svakodnevnu uporabu ovih obitelj i njihove rodbine.

U salonu sjedimo u foteljama Ivana Mažuranića, a u jednoj od njih je ban- pučanin i umro. Sa zidova nas gledaju portreti  likova iz minulih vremena koji  kao da su oživjeli sve one lekcije iz povijesti i hrvatskog jezika ... Puno je poznatih članova ovih obitelji :  Ivana Brlić – Mažuranić,  književnica, njen djed Ivan Mažurani - hrvatski ban i književnik, njegov brat Matija Mažuranić- književnik, Dimitrije Dematar - političar i književnik ...Danas u vili živi praunuka hrvatske spisateljice Ivane – Brlić Mažuranić  s  obitelji.  Njezina obiteljska kuća  pretvorena je u Spomeničku knjižnicu, a jedinstvena je po tome što istovremeno funkcionira kao prostor u kojem nasljednici svakodnevno žive , i kao muzej.

Među tisućama  vrijednih „ sitnica“ tu je prsten Smail – age Čengića koji je ban Ivan Mažuranić dobio na dar,njegov notes, tabakera , dvogled ,  njegova bista , rad kipara Ivana Rendića, ormari Dimitrija Demetra, baletna knjižica Ivane – Brlić Mažuranić, rukopisi njezinih priča unucima, štapovi  Ivana pl. Zajca...

Sjetne  su ove priče i sjećanja ovijena  vremenom koje je prošlo. Drago nam je da su i učenici osjetili  ljepotu i vrijednost svoje baštine.

                                                                                                    Autor teksta :  Jagoda Zubović , prof.

Dojmovi  učenika :

Kristijan Justić :

„ .. ulazak u vilu bio je kao vraćanje  u prošlost. Na ulazu smo vidjeli prelijepe slike obitelji Mažuranić. Zatim  soba za goste s predmetima koje su koristili. Vodič nam je pričao o tadašnjim događajima i običajima, o zanimljivostima pojedinih knjiga i spisa. Posjet mi je bio vrlo edukativan , ali i zabavan..“

Massimo Kraljević :

„ Svidjela mi se unutrašnjost kuće, način na koji je uređena i zanimljivosti u njoj. Vidio sam nešto za što nisam znao da još uvijek postoji. Drago mi je da je ostalo očuvano i zaštićeno tako da i druge generacije to mogu vidjeti. Naučio sam razne stvari koje ću podijeliti s prijateljima i obitelji . „

Bruno Frančišković :

„ U trenutku kada smo došli ispred vile odmah mi  je bilo jasno da me čeka nešto na što nisam  navikao. Tko bi rekao da u okolici Rijeke čuvamo ovakvo blago i zbirku ! Mislim da bi svi bar jednom u životu trebali posjetiti vilu. „

Loris Lučić :

„ Najviše su me se dojmili pogled na more te stari namještaj Mažuranića. Pa i ona stara puška na zidu koja je korištena  na snimanju filma „ Winetou“ . Posebno me dojmila fotelja u kojoj je umro  Ivan Mažuranić. Njegov portret  je na samom ulazu tako da promatra sve posjetitelje koji su došli u posjet njegovoj rezidenciji. Otišli smo pod dojmom  „ kuće pune priča – Ville Ružić“. „

Mario Čolić :

„ Čim sam ušao iznenadio me gospodski  interijer. Fenomenalno uređen prostor!  Vodič nam je pokazao mnoge knjige, kao i prvo izdanje „ Smrt Smail – age Čengića“. Jedan jako zanimljiv posjet u kojem sam puno toga naučio.“

Sadin Drapić :

„ Sagrađena je na Pećinama, daleko od gradske vreve. Ta je vila nešto kao muzej ili knjižnica , ali sa stanovnicima...“

Dorian Mohorić :

„ Priča o pozivanju na čaj je bila vrlo zanimljiva. U salonu me iznenadio regal koji je napravljen od dijelova kreveta. „

Marko Herljević :

„  Ispred vile , u parku, posađen je ružmarin koji je donešen kao uspomena na bračno putovanje nekih iz obitelji   ..... i još uvijek cvjeta...“