Proučavajući čovjeka kao religiozno biće na satovima vjeronauka smo se upoznali s drugim religioznim tradicijama i praksama. U današnjem svijetu gdje se sve ubrzano mijenja, ujedinjuje, u svijetu globalizacije i mi pripadnici različitih religioznih tradicija trebamo raditi na približavanju pa smo potaknuti takvim duhom odlučili posjetiti Islamski centar i upoznati se s tradicijom islama.

Susret među religijama nesumnjivo je jedno od najznačajnijih duhovnih događanja našeg vremena. Iz njega se rađa dvostruki dijalog: međureligijski i unutarreligijski dijalog. Dok je prvi oblik dijaloga usmjeren na međureligijsko upoznavanje, suradnju i razmjenu duhovnih iskustava među pripadnicima različitih religija, unutarreligijski dijalog odvija se u nutrini svakog pojednica dijaloški suočenog s oblicima i izrazima duhovnih iskustava različitim od svojih.

Dijaloški odnos prema kršćanima i sljedbenicima nekršćanskih religija nakon Drugog Vatikanskog sabora postaje način na koji katolička Crkva pastoralno djeluje i prema kršćanima i prema sljedbenicima nekršćanskih religija. Između drugog i trećeg zasjedanja Sabora Papa Pavo VI je izdao encikliku Ecclesiam suam odakle je misao o dijalogu za pluralni svijet i zajedničko doprinošenje  općem dobru ušla u katoličku teologiju i pastoralno djelovanje. Papa je uvjeren da mi, kršćani, i sljedbenici drugih monoteističkih religija, štujemo istoga Boga, makar ga drugačije zvali te da „s poštovanjem priznajemo duhovna i materijalna dobra koja se u tim religijama nalaze…Spremni smo s njima braniti i promicati ideale vjerske slobode, bratstva među ljudima, prave kulture, društvene dobrotvornosti i društvenog reda.“ Također, u pobudnici „Verbum Domini“ br.118 jasno stoji: „Sinoda moli biskupske konferencije, gdje je prikladno i korisno, da promiču susrete uzajamnog upoznavanja između kršćana i muslimana radi promicanja vrjednota koje su potrebne društvu za miran i pozitivan suživot.“

Svaki dijalog, a posebice unutarreligijski, mijenja sugovornike, omogućujući im da svoju religiju kao i religiju drugih dožive dublje i istinitije sa što manje naslijeđenih predrasuda. Kršćanin kao nosilac Isusova pogleda na svijet i život i kao promicatelj kraljevstva Božjega, upravo je u pluralističkom svijetu navezan na Isusa iz Nazareta i na njegovu životnu opciju. Kako? Isus je bio čovjek za druge. Raspoloživi Bog za ugroženog i potrebitog čovjeka. Bližnjega. A definicija bližnjega nadilazi rodbinske i nacionalne veze, nadilazi okvire simpatije i crno-bijele tehnike.

Nadamo se da je i nas ovaj susret potaknuo da izazvani iskustvima drugih, osvijestimo i propitamo dubine vlastitog religioznog iskustva, te da uočavajući komplementarnost abrahamskih religija (ali i svog i tuđeg iskustva), i vlastitu religiju  i religiju drugih, doživimo dublje i istinitije sa što manje naslijeđenih predrasuda.

                             Ivana Kamenar-Borčić, dipl.teol.