Srednja škola za elektrotehniku i računalstvo

Da sam ja...

Kad bi mogli biti nešto ili netko drugi, što bi bili?

U  školskim zadaćama učenici prvog a razreda opisali su svoj zamišljeni svijet.

Jagoda Zubović, prof.

Da sam ja dnevnik 1.a razreda živio bih u Srednjoj školi za elektotehniku i računalstvo i vjerujem da mi nikada ne bi bilo dosadno.

         Profesori bi me nosili u svoje učionice i u mene upisivali najvažnije podatke. Iskreno, mislim da bih bio važniji u školi i od ravnatelja. Učenici bi me nekada htjeli čak i zapaliti i zbog toga bih se vjerojatno loše osjećao. Ipak bih imao razumijevanja za njih jer bi jedan pogled u mene mogao značiti kaznu. S druge strane, za neke učenik bio bih pokazatelj njihovog uspjeha i rada. Mrzio bih kada bi me profesori lupali od stol da umire učenike jer bi mi tako uništavali čiste tamnoplave korice. Najviše od svega bojao bih se korektora. Možda bi ostale knjige i razni udžbenici bili ljubomorni na mene, ne znam.

         Najžalosniji trenutak bi mi bio kraj školske godine u šestom mjesecu. Tada bih pao u zaborav i postao prošlost. Spavao bih na nekoj nebitnoj polici i čekao da me netko, možda slučajno, ponovno otvori.

Goran Slišković, 1.A

        Da sam ja profesor. Da sam ja profesor  više bih podučavao učenike određenom predmetu, nego što bih ispitivao i dijelio loše ocjene za neznanje.

        Da sam ja profesor, poslušao bih svakog učenika i svakom posvetio istu pažnju. Ispitivanje bih odgodio ako učenici lijepo zamole jer nisu mogli učiti zbog određenog razloga. Taj dan bi učili „novo“, što bi se pridodalo cjelinama koje su trebali naučiti i iz njih pisati provjeru. Družio bih se s učenicima i uspostavio s njima lijep kontakt, da me shvaćaju kao prijatelja, no opet s malo poštovanja prema starijem. Proveo bih teorije: „Kad se radi, radi se, kad se zabavlja, zabavlja se.“ . Učenike bih vodio na puno raznovrsnih terenskih nastava i izleta da nešto vide i dožive uživo, ne samo preko slika i uz pomoć teksta. To ne bih bile samo terenske nastave u drugim gradovima i mjestima, bile bi to i terenske nastave u njihovom gradu, zbog toga što mnogo toga ima što ne znaju o gradu u kojem žive. Također, kao profesor bih mnoga mjesta posjetio i obišao, tako da bih vjerojatno nešto novo i ja naučio s učenicima. Bio bi to zanimljiviji dio posla.

         Osjećao bih se vrlo uspješno i sretno kad bih vidio da su moji učenici naučili nešto i ostvarili uspjeh u životu. Glavni cilj bi bio da učenici dolaze u školu da nauče nešto, a ne samo zbog ocjena.

Marko Markanović. 1.A

Da sam ja svjetski poznati znanstvenik i izumitelj vremepolova ne bih imao nikakve druge želje nego vratiti se nazad u svoje djetinjstvo, doba bez modernih računala, pametnih telefona.

 Danas se izlazak „van“ dogovara preko društvenih mreža poput „Facebook-a“ dok je  u ono vrijeme bilo normalno biti i provoditi većinu vremena izvan kuće.  Današnje upoznavanje prijatelja svodi se na razmjenu teksta preko društvenih mreža u kojima ne upoznajemo osobu kako bismo to u stvarnom svijetu. U pravom svijetu potpuno upoznamo čovjeka, iskazujemo osjećaje, ostvarujemo prava prijateljstva te se u njih možemo pouzdati. Nekadašnja „puna igrališta“ postaju sve tiša i tiša. Kada bih imao svu moć na ovome svijetu, volio bih izbrisati sve moderne tehnološke stvari koje nam jednostavno previše oduzimaju vrijeme i ne čine ništa korisno. Škola je još uvijek najvažnije mjesto za pravo druženje ,nažalost, danas se u nekim zemljama razmatra uvođenje online nastave.

Kada bih imao svu moć na svijetu jednostavno bih zaustavio vrijeme kada je sve bilo savršeno i volio bih proživjti ta vremena još jedanput.

Danijel Silov, 1.A