Srednja škola za elektrotehniku i računalstvo

Film koji iznenađuje

Učenici  škole iz 2.a,2.e,4. e razreda  u koleraciji povijesti i književnosti s prof. Mladenom Stojićem i Jagodom Zubović, pogledali su epistoralno – dokumentarni  film  Vanesse Lapi,  Onaj pristojni (Der anständige), Izrael , Njemačka, Austrija , 2014.

Projekcija je održana povodom 70 godina od završetka Drugog svjetskog rata i proslave Dana oslobođenja grada Rijeke .

08.05.1945.   Njemačka je službeno potpisala kapitulaciju čime je završen Drugi  svjetski rat u Europi. 09.05. proglašen je u tu čast  Danom Europe.

Prije projekcije autorica i redatelj obratili su se“ uživo“ riječkoj publici zahvaljujući na dolasku  te su ukratko prepričali s kojim su namjerama i materijalima stvarali djelo.

Film na neočekivan način predstavlja osobnost jednog od najvećih ratnih zločinaca u povijesti, s one druge, obiteljske i privatne strane. I dok se čitaju lirska razmišljanja iz pisama ženi i obožavanoj kćeri , dok gledamo idilične pejzaže njemačkog sela , prizore iz dobrostojeće njemačke obitelji 40-ih godina 20. stoljeća, njihove običaje, način života , istovremeno  platnom prolaze dokumentarističke slike užasa 2. svjetskog rata : progoni nevinih ljudi ,genocidne poruke nacističkih idola , rasizam i neviđena brutalnost koncentracionih logora.

Ipak , autorica iznenađuje... Iako je iz obitelji čiji su članovi preživjeli holokaust, nigdje se ne osjeća zaslužena osuda, kritika ili bilo kakvo pretenciozno  prozivanje nacističkog zločinca. Stoga je film veoma dirljiv i neobičan.

Upravo ta ljudska perspektiva autorice, njezina priča bez mržnje , bez huškačkog ili moralističkog tona ostavlja nas zamišljenima, zapitanima. Sve ono što smo sigurno puno puta čuli o H.  Himmleru  prikazano je na originalan,drugačiji,duhovniji,  humanistički način.

Ne humanistički  u smislu da možemo razumjeti nacističke i fašističke užase u Drugom svjetskom ratu  jer je to apsolutno neshvatljivo, neprihvatljivo  i nezamislivo...

Već zato što  nakon gledanja filma ostaje  neobična tišina osjetila ,  mirnoća odrješenja, nekog ljudskog pokušaja praštanja drugome za strahote i užase koje nam  je nanio.

Čini mi se da je to najveća poruka. Kako je lijepo biti dobar čovjek, čistoga srca, bez tuđih boli , patnji i smrti na svojoj duši . Biti poput redateljice, ne mrziti, ne svetiti se već pogledati svoga progonitelja  i žaliti ga što ne zna biti čovjek.

                                               Jagoda Zubović , prof.

Iz filmskih i novinarskih  recenzija :

 „6. svibnja 1945. američki su vojnici okupirali kuću obitelji Himmler, gdje su našli stotine osobnih pisama, dokumenata, dnevnika i fotografija. Nađeni materijali poslužili su  snimanju filma koji prikazuje život glavnog SS zapovjednika Heinricha Himmlera, koji se krajem svibnja 1945. otrovao cijankalijem. Kako je ovaj nacionalistički malograđanin postao blizak Hitlerov prijatelj, koji je zaslužan za ubojstvo milijun židova, homoseksualaca, komunista, sintija i roma? Kakav je Himmler imao stav o sebi, a kako su ga doživljavali njegovi najbliži? Kako je čovjek  koji se pozivao na njemačke vrline -red, pristojnost,dobrota- svojima, u ratu i holokaustu, mogao pisati sljedeće: “Osjećam se jako dobro iako imam posla preko glave”?
Dokumentarac o oholosti masovnog ubojice bez trunke savjesti.
(tekst djelomično preuzet sa stranice Filmskog Festivala Berlinal)

„Film "Onaj pristojni" satkan je od privatnih dnevničkih zapisa, pisama i fotografija Heinricha Himmlera i njegove obitelji, ljubavnice i prijatelja, a redateljica filma je Vanessa Lapa, Belgijanka s izraelskom adresom. Ona je došla u posjed Himmlerovih pisama i dnevničkih zapisa koje su američki vojnici zaplijenili 1945. godine, nakon čega je dio materijala nestao da bi opet bio pronađen 40 godina kasnije u Tel Avivu.

U redateljičinoj istraživačkoj ekipi bila je i Himmlerova nećakinja Katrin koja je na temelju sedmogodišnjeg istraživanja kasnije napisala i knjigu.

Film "Onaj pristojni" koji je premijerno prikazan na Berlinaleu pokazuje kakav je bio intimni život čovjeka koji je prouzročio smrt milijuna ljudi, te kakav je bio njegov odnos sa suprugom, ljubavnicom i nacijom.

Godine 2008. njemački časopis Der Spiegel proglasio je Himmlera najvećim masovnim ubojicom u povijesti, a jedna od brojnih teorija zavjere koje su se pojavile zadnjih godina govori kako je njegovo samoubojstvo bilo fingirano, te da se povukao u malo austrijsko selo nedaleko Beča. Njegova je obitelj nakon Drugog svjetskog rata nastavila živjeti u Njemačkoj, a njegova pranećakinja se u Izraelu udala za sina čovjeka koji je preživio sva događanja u Varšavskom getu.“